Zločini nad Srbima u Dretelju 1992. godine
Pravdu dobije samo onaj ko pravdu ponudi - a pravde nema bez istine
Koliko vrijedi proganjati čuvare tamnica dok lidere koji su ih osmislili nazivamo herojima
Problem sa zločinima počinjenim u BiH je taj što su uvijek instruirani iz Beograda ili Zagreba - dogovorom iz Karađorđeva
Logor Dretelj bio je pod kontrolom hrvatskog generala Bobetka. Logor je bio smješten u bivšem skladištu JNA. Bio je to pravi koncentracioni logor iz filmova, sa bodljikavim žicama i osmatračnicama. Pravi pravcati gulag. No, treba napomenuti da su uporedo s njim postojali potpuno jednaki srpski logori za Hrvate širom stare Juge.
Prema raspoloživim podacima koje imaju sve zaraćene strane, a pogotovo stranci, kroz Dretelj je prošlo najmanje 250 Srba, muškaraca i žena. Nezakonito lišeni slobode, bez optužnice ili presude, bez ikakve krivice, živili su pod nemogućim uslovima. Mnogi od njih su fizički likvidirani ili su preživili s teško narušenim zdravljem i neizlječivim traumama.
Silovanja, seksualna iživljavanja, zvjerske torture, prisilni rad, izgladnjivanje, neljudska ponižavanja uz nemoguć smeštaj i nikakve higijenske uslove. Jedina svrha sveg tog zla bila je etničko čišćenje kao sredstvo preraspodjele teritorije nakon raspada socijalističke Jugoslavije. Nacionalni lideri, i strani i domaći, ponašali su se kao divlji kerovi koji čereče lešinu i grabe komade po divljačkom nagonu. Taj divljački nagon bio je sva logika i sva suština događaja oko raspada Jugoslavije.
Kad je teritorij podijeljen - ostalo je svakoj zvijeri da se prikrije u svoje nacističke jazbine. To je sva istina i sva logika rata. Uzalud je tražiti neka opravdanja i ispredati priče o vEkovnim mržnjama i nacionalnim netrpeljivostima. Svo zlo došlo je iz pohlepe i to je sva istina o ratu. Sasvim je nevažno kako je to zlo kasnije pakovano i zamotavano.
Suđenje u BiH za zločine nad Srbima u logoru Dretelj počelo je 12. juna 2012. godine čitanjem optužnice Tužilaštva BiH. Mnogi su taj dan odahnuli jer je time skinuta stigma kolektivne odgovornosti. Optuženi su bili: Ivan Zelenika, Edib Buljubašić, Srećko Herceg, Ivan Medić i Marina Grubišić-Fejzić -- hr.wikipedia.org
Optužnica je bila naslovljena na zločin protiv čovječnosti. Optuženi su označeni kao zločinci nad žrtvama srpske nacionalnosti s područja općina Mostar, Ljubuški, Čapljina i Stolac - zatočenih u vojnom logoru Dretelj. Zelenika i Buljubašić su nosili poseban teret kao oficiri i nadređeni.
Srbi su sprečavali procesuiranje zločina iz Dretelja
Međutim, kada je isti tužitelj samo malo ranije oslobodio odgovornosti Ejupa Ganića, Jovana Divjaka, Jusufa Pušine i Zaima Backovića, kao i još osam osoba, za navodne zločine u Dobrovoljačkoj, svi Srbi širom svijeta pljuvali su po tužitelju kao da je dirnuo u njihove najmilije.
Pravdu u BiH ne mogu dijeliti muslimanske, hrvatskle ili srpske sudije jer bi se smatralo da su pristrasni. Ali ako pravdu u BiH ne mogu dijeliti ni strane sudije - kako ćemo onda imati pravdu. Na jednoj strani zahtjevamo da se procesuiraju ratni zločini - a na drugoj osporavamo svakog sudiju kojeg nam ponude. Zvanični tim za istraživanje ratnih zločina MUP-a RS osporavao je i još uvijek osporava sud u Hagu. Time samo usporavaju pravdu u BiH. Pitanje je - zašto?
Da nije tako, zločini bi bili sankcionirani pet godina ranije, kad je išlo suđenje prvim muslimanima za Dretelj - Mirsadu Repku u Norveškoj i Ahmetu Makitanu u Švedskoj. Od svih vojnika prisutnih u Dretelju veća polovina bili su muslimani. Od 59 osumljičenih iz Dretelja, samo 6 muslimana je optuženo za zločine u to vrijeme. Njima je suđeno prije svih ostalih.
Muslimani sa dreteljskog spiska i nisu bili neki muslimani - ateisti socijalističke Jugoslavije, onakve kakva je stvarana i diktirana iz Beograda. Odgojeni u socijalističkom duhu i maltretirani kao djeca u porodicama sa teškim socijalnim i finansijskim problemima. Kao djeca socijalizma naučeni su na besmislenu ljubav prema vođi i jugoslavenskoj narodnoj armiji i svi redom sa teškim traumama iz problematičnog djetinjstva.
Srbija je nesumnjivi agresor i trebalo bi da bude prisiljena UN rezolucijom da snosi čitav teret reparacija-- Josif Brodski, ruski jevrejski pjesnik-disident, Nobelovac, u dnevniku International Herald Tribun, 05. 08.1993. godine
Mirsad Repak - učešće u zločinima u svojstvu hrvatskog oficira
Uhapšen je u maju 2007. godine, kada je bio osumnjičen za "silovanja, prisilna zatvaranja i nanošenja ozbiljnih povreda" jer zakon Norveške nije bio predviđen za - ratne zločine. Bilo je to prvo suđenje za ratne zločine u Norveškoj poslije Drugog svjetskog rata. Repak je na kraju oslobođen optužbe za silovanje. Dosuđena mu je kazna od osam godina zatvora i naloženo mu je da plati znatnu finansijsku odštetu žrtvama. Repak je najprije osuđen na 5 godina zatvora zbog ratnih zločina 02. dec 2008., a onda na 8 godina 14. aprila 2011. godine.
Prema izjavama svjedoka iz Dretelja, Repak je uticao na Ahmeta Makitana da učestvuje u zločinima u Dretelju. Repak je učestvovao u ubistvu logoraša Bože Balabana. Prema procjeni suda, učestvovao je u zatvaranju najmanje 13 osoba srpske nacionalnosti u logor Dretelj. Najviši sud u Norveškoj proglasio je Repka krivim za "lišavanje slobode i nanošenje patnje žrtvama".
Optužba iz 2008.: icrc.org (PDF)
Edib Buljubašić - učešće u zločinima u svojstvu hrvatskog oficira
Buljubašić je u Dretelju mučio Srbe ali ne zato što ih mrzi. Buljubašić je ubijao svoje - ne muslimane - nego svoje najbliže i najrođenije. Buljubašić danas izdržava uvjerljivo najdužu "ukupnu" kaznu zatvora u BiH i "najdužu zatvorsku kaznu u Evropi" - od 54 godine - kao rijetki serijski ubica u Evropi. Kazna je tolika jer je spojeno nekoliko presuda: ubistvo portira, supruge, snahe, oca te jedan pokušaj ubistva. Buljubašić je osuđen na 34 godine za ubistvo svojih supruge i snahe, da bi mu poslije ubistva rođenog oca i uposlenika osiguranja u jednom preduzeću sud dodao još dvanaest godina. Prema evidenciji zeničkog zatvora, Buljubašić bi na slobodu mogao izaći tek 05. nov 2043. godine.
U međuvremenu je napisao autobiografsku knjigu pod nazivom "Kako sam ubio oca" (knjiga.ba-k7701) koja je postala regionalni bestseler, a na čijem bi se predlošku trebao snimiti igrani film.
Suđenje Buljubašiću za zločine u Dretelju još uvijek traje.
link: krajina.ba-37260
link: slobodna-bosna-1221
youtube video: PROKLETA ROBIJA prva epizoda
Published on Feb 23, 2013
Ahmet Makitan - učešće u zločinima pod uticajem Repak Mirsada
On je bio stražar/čuvar u logoru Dretelj, direktno podređen Stanku Primorcu. Priznao je samo optužbe za zlostavljanje, i tvrdio je da mu je bilo naređeno da ih čini. Uhapšen je u januaru 2010. a suđenje je počelo 5. okt 2010. Makitan je dobio 5 godina i isplatu znatne odštete svojim žrtvama.
Ahmet Makitan je takođe bio prvi osuđenik za ratne zločine poslije Drugog svjetskog rata - u Švedskoj.
youtube video: Logori za Srbe-Dretelj 6/8
HOS-ovci su nosili križeve i brojanice oko vrata...
Pored
navedenih, na listi se nalaze Emina Oručević i Zerina Šuta. Obje na
dužnosti čuvara. Obje su bile pod uticajem oficira HVO-a, pogotovo
majora Mirsada Repka. Osim njih osuđen je i Refik Sarić, mladić koji je
najprije zatvoren u Dretelj kao logoraš, da bi mu kasnije bilo ponuđeno
da se pridruži HOS-u, nakon čega je ostavljen u Dretelju kao čuvar.
Refik Sarić je uhapšen u Danskoj, odležao je kaznu u Danskoj i nakon
održavanja kazne protjeran je iz Danske.Uticaj iz Zagreba i Beograda na eskalaciju sukoba
Kakav je bio uticaj Repka na ostale zločince u logoru Dretelj?
Repak je kao nadređeni oficir imao širok raspon uticaja na svoje podređene. Prijetnje smrću, ucjene, maltretiranje, pohvale po zapovijednoj liniji, unapređenje, podmićivanje i druge oblike nagrađivanja. Prema sudskim izvještajima, Repak ih je rado koristio. Tako je Edib Buljubašić svjedočio da je ubio logoraša Božu Balabana po naređenju pukovnika Ivice Primorca - za šta je od Repka primio nagradu od 1.000 maraka. Iako je zapovjednik logora Dretelj bio Ivan Petrušić. To je bilo planirano održavanje paralelnih struktura komande u logoru - kako bi se proizveli veći neredi i zločini nad zatvorenicima.
Ivica Primorac bio je šef hercegovačkog SIS-a - hrvatske tajne centrale iz Zagreba. Primorac je ustvari bio pukovnik HVO-a, ali je raspoređen u HOS da kontroliše generala Kraljevića. Primorac je na kraju ubio Kraljevića i svu dokumentaciju (pa time i cijeli HOS) stavio konačno pod komandu Zagreba - onda kada je Kraljević odbio krenuti sa sukobima protiv muslimana u BiH.
Više o ulozi Ivice Primorca:
link: Hrvatsko-hrvatske svađe i strahovi od Haaga
link: Bivši šef hercegovačkog SIS-a otkucao Haagu čelnike HVO-a
link: PRIMORAC SLOBODNOJ BOSNI: Buljubašić laže, nisam naređivao progone
link: Ivica Primorac dva dana prije ubojstva Kraljevića napustio HOS
youtube video: Osnivanje HOS u Hercegovinu- Ivica Primorac i Blaz Kraljevic
Uploaded on Dec 24, 2007
HOS HSP NDH Ivica Primorac Blaz Kraljevic Hrvatska Croatia Drina
HVO
je mogao sam kontrolirati logor Dretelj - ali ga je namjerno prepustio
snagama HOS kako bi one na sebe preuzele odgovornost za zločine. HVO je
logor Dretelj mogao obezbjeđivati isključivo hrvatskim bojovnicima i
domobranima - ali su ipak u sastavu Dretelja imali 50-60 odsto
muslimana, upravo radi eskalacije mržnje i sukoba u BiH, pogotovo
Hercegovini.Srpske vlasti učinile su sve da se uhapse muslimanski čuvari logora Dretelja - koji su planski krajem 1993. sklonjeni u skandinavske zemlje. Srpske vlasti, međutim, nikada nisu zahtjevale hapšenje Ivice Primorca koji još uvijek radi i sarađuje sa srpskim političarima kao visoki funkcioner HDZ-a BIH. Pitanje je - zašto? To je još jedno od mnogih "zašto" koje svakako treba postavljati takozvanim srpskim nacionalnim vođama u BiH.
Zapovjednik logora Dretelj - Ivan Petrušić - davao je Repku odriješene ruke u Dretelju. Repak je mogao po svojoj volji hapsiti Srbe van logora, dovoditi ih u Dretelj bez posebnih obrazloženja i određivati dužinu njihovog ostanka u Dretelju. Repak je po svojoj volji vršio isljeđivanje zatvorenika i rezultate tih istraga slao svojim pretpostavljenima u Zagreb.
Repak Mirsad je bio inspektor hrvatskih tajnih službi - u činu majora. Sve je radio, kako ističe Edib Buljubašić, po direktnim naredbama pukovnika Ivice Primorca, osnivača logora Dretelj i visokog funkcionera HDZ-a danas. Srbi su u tom logoru, kaže Buljubašić, "tretirani kao brojevi a ne kao ljudi, a svakodnevno su bili maltretirani".
Repak je bio slobodan otpuštati zatvorenike iz Dretelja ili je sam određivao kada će i kako biti razmjenjivani. Drugom prilikom je Buljubašiću dao 2.000 maraka da šuti o oslobađanju nekih Srba iz Dretelja, za koje je plaćeno da budu pušteni na slobodu ili razmijenjeni. Repak je bio slobodan uzeti novac za razmjenu, a da kasnije i ne oslobodi zatvorenika. Bio je slobodan da otpusti nekog iz Dretelja, i kada ovaj krene, da naredi njegovo ubistvo uz obrazloženje da je "ubijen pri pokušaju bijega".
Ne treba zaboraviti da je Repak bio oficir HVO-a (HVO mu je priznao čin majora koji je nosio u HOS-u), te da je bio Glavni inspektor HVO za Hercegovinu i glavni hrvatski SIS-ovac za područje Stoca i okoline. Kao takav - i on sam je bio zastrašivan, ucjenjivan, nagrađivan i unaprijeđivan od svojih pretpostavljenih iz Zagreba.
Među odgovornima za zločine nad Srbima u Dretelju navode se sljedeća imena:
- Zoran Hranilović hirurg iz Zagreba
- Vinko Martinović Štela
- Dragan Dujmović
- Stanko Primorac
- Vinko Primorac
- Toni Rajić
- Tomislav Vidović
- Damir Glogovac Vampir
- Zvonimir Bijeliš Crvenkapica
- Željko Šešelj...
- "Zločini brutalni su se dogodili u logoru Dretelj a velike ribe - guzonje - žele svoju odgovornost prebaciti na nas pet-šest koji smo jedini optuženi. Time pravda i srpski logoraši ne bi bili zadovoljeni, jer i Miro Hrstić Ledeni je činio zločine u Dretelju a Srbe iz Mostara je hapsio, pljačkao i tukao Vinko Martinović Štela, koji je pušten na slobodu - a suđeno mu je u Haagu. On je vodio HOS u Mostaru i on je umiješan u atentat na Blaža Kraljevića. On je desna ruka Mladena Naletilića Tute. To su razbojnici, pljačkaši, siledžije i zločinci. Ovaj uhapšeni HOS-ovac Ivan Medić većinom je bio moj vozač i vozač oficira HOS-a iz Dretelja. On je sitna riba. Zašto Tužilaštvo BiH ne hapsi velike glavešine iz HOS-a i HSP-a?" -- poskok.info-1759
Zato jer Srbi ta imena ne traže. Srbi nastoje predstaviti prvenstveno odgovornost muslimana za Dretelj. Pitanje je - opet - zašto?
Zašto?
Pozdraviti sve žrtve, nazvati im pokoj i rahmet, svakako znači pijetet za srpske žrtve. Izdvajanje nekakvih "srpskih žrtava" svakako znači zanemarivanje ostalih - po toj logici - a ja stvarno ne vidim šta bi onda bile nekakve ostale ili "ne-srpske" žrtve? Žrtve su žrtve a zločini su zločini. Prepoznavanje pojedinih žrtava je stvar isključivo nekih službi kojima je posao da se time bave - statistikom. Normalnom čovjeku je svaka žrtva ista. Ako nije tako - onda je to najobičnije guranje prsta u oko. Kome ono treba - taj je i sam žrtva - i slučaj za psihijatriju.
Žrtve su bile i pale. Treba ih ostaviti na miru u ime djece koja odrastaju. Ako oni koji su ostali živi nastave pjevati osvetničke pjesme - onda smo svi vječne žrtve. Žrtve tih pjesama. A na to nas niko ne može prisiliti osim jedino mi sami.
Ako stalno potežemo "svoje" mi nismo sposobni za život - ne umijemo preuzeti na sebe odgovornost za svoje postupke. Pa svoju savjest proiciramo u "svoje" žrtve, i u fraze o "svom napaćenom narodu". Osim toga, neprekidnim pozivanjem na "svoje" žrtve, mi te žrtve uznemiravamo i prizivamo nove žrtve. Upravo to je i išlo pred rat kad su Srbi uznemiravali svoje mrtve, iskopavali njihove kosti i prenosali ih s jednog mjesta na drugo. Svi smo znali da će biti belaja. I belaj je bio. Mrtve treba ostaviti da počivaju - ako ne u ime mrtvih - onda bar u ime živih.
Na stranicama podrške bivšem Balkanskom Koljaču Slobodanu Miloševiću (www.slobodan-milosevic.org) postoji detaljan izvještaj o svim zločinima protiv Srba u zadnjem ratu. To je pohvalno i vrlo dobro - jer bez pravde nema ni pomirenja, međutim, na tim stranicama nema ni jedno jedino slovo o zločinima Slobodana Miloševića?
Zato je to upravo "ubadanje prstom u oko" i "posipanje drugog pepelom po glavi". I nastojanje da se prikrije koliko je Slobodan Milošević kriv za SVE žrtve - pa time i one srpske. Koliko vrijedi proganjati čuvare tamnica dok političare koji su ih potpisali nazivamo herojima?
Нема коментара:
Постави коментар